Kada Ljubo Gamulin posegne za fotografskim aparatom, sigurno je da će u njemu zaustaviti Ljepotu. Neovisno o tome koja ga tema okupira, naći će načina da ju vidi skladnu, da razotkrije njezinu lijepu stranu, da harmonizira. Pritom je gotovo jednostran u dosljednosti. Gledajući na taj način, iako prvi put pokazuje interes za fotografiranjem ljudi, pa tako čini svojevrstan zaokret u svome radu – inovira svoj opus – ova se načela s lakoćom mogu pronaći i među Judima, njegovom najnovijem ciklusu, u kojem je, osim što je pored prostora zapazio i ljude, pošao iz urbanog prema skrovitijem.